Tišinom se ljepše ispriča... zna to ona

Dobrodošli na moj blog


15.05.2019.

Kad dišem...

Neobicno je kad mislim o tebi, dusa se probudi na lijepi nacin i milion slika donese. Ponekad i tuzan, nisam pored tebe, kao da zaplace. Tisinom je smirim. Nasmijes je opet kad pomislim da sam bio pored tebe, cuo ti glas il vidim sliku. Neobicno i sretan i tuzan. Valjda te volim vise od planiranog, a protiv toga se ne bori. Zivim ja s tobom moju sretnu tugu, moj sevdah.

07.04.2019.

. . .

Prošlost je knjiga u kojoj možeš čitati i nasumice okrenutu stranicu. Budućnost ti je dala papir i olovku da napišeš svoju knjigu. D.H.

13.01.2019.

Od brisanja do pisanja...

Negdje početkom ljeta 2006. sam napisao prvi post. Negdje početkom ljeta 2017. sam obrisao sve postove do tada. Oni od 2009. su bili napisani njoj, o njoj, sa njom... zbog nje su i obrisani. Jutrom uz kavu tražim slova da počnem, zagledam se i zavučem se u ladice male igraonice slova u mojoj glavi. Pojavi se ta želja za pisanjem, o bilo čemu. O nekim drugim radostima, hobiju i stolariji, malim kaminima koje pravim. I onda, ko po nekoj komandi Onaj gore ubaci u prostoriju "ormar s kosturima iz proslosti". Zamolit ću anđele da mi daju katanac, dovoljno siguran da zakljucam taj ormar i krenem dalje... Da dišem i pišem, da čitam i slušam, da se smijem i nasmijavam... da zagrlim opet. Ili je samo ludost na glas reći problem većine muškaraca, da je to ona "zakašnjela reakcija" na trenutak kad smo trebali baš to. Šta nas je spriječavalo osim nas samih... Baš ona boli više od rastanka... Vrijeme je da podvučemo crtu. Vrijeme je da počnu slova sa drugim željama...

08.10.2018.

. . .

Jos uvijek ljubav pišem tvojim imenom...

30.09.2018.

. . .

Kad samoća prodaje osmjeh, često je cijena prevelika. Sve drugo je tu...

18.08.2018.

. . .

Sretan ti rođendan...

14.07.2018.

. . .

Nečije poruke iznenade kada ne očekujemo, obraduju...
Hvala ti M.
30.06.2018.

Nagrada...

Nudim veliku nagradu onome ko napravi vremeplov, bar 5 godina unazad.
Samo da joj nešto kažem...
13.06.2018.

. . .

Samoća, najteži oblik odrastanja...

03.06.2018.

cudno...

...kad se najmanje nadam, negdje ugledam poznato lice. Ili Onaj gore pomijesa putokaze pa opet ukrsti ceste...


Stariji postovi

Tišinom se ljepše ispriča... zna to ona
<< 05/2019 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031