papirni

Nedavno me zvala prijateljica na jedan koncert. Prvo sam je upitao - do kad traje. Ja sam punoljetan i moguostat vani koliko god hoću. Kad sam postavio pitanje, kroz glavu prođoše misli kako se mjenjam. Il sam se već promjenio a da nisam ni znao. U onim ranijim danima bilo je važno da dođem na koncert, a ostalo je lako.

I onda skontam da nisam pit'o kako ću doć, već kako ću se vratit.

O tome sam dugo razmišljao, kako je jedno poglavlje prošlo, vrijeme je za drugo. Podjelit ću ga s vama, velikim djelom. Istim tonom, rječima i stavom. I dalje ko Petar Pan, soyerovski znatiželjno i ćaršijom naučeno, moje . . .

Za razliku od proslog ove sam godine bio malo, kako treba. Iako sam dijelom promjenio grad i to se i nije pokazalo losim.
Malo je nedostajalo i ovo piskaranje i facebook zamjeni, nesvjesno, a i dijelom sto na kraju skupi 180 travnicana koje poznajem i rasuti su po svijetu. Nisam vas zaboravio, povremeno bi nekoga i procitao, neki komentar . . . . . . .

Sve u svemu, prosjecno ljeto, osim krave. Bio sam na farmi, kratko ko pravi seljak sam zivio. Blago covjecanstvo sto nisam cesce, izgubio sam jednu kravu. I to mi je uspjelo al ne pitajte kako. Oni sto me poznaju i necude se vise nicemu. A bas sam nekako postajao pametniji . . . . . . . . .
Bilo je i lijepih trenutaka, nekih novi prijatelja iz Varazdina, Braca, okolice Zagreba, djevojku sa psom. . .

Konacno sam kupio olovke i papir za crtanje, dugo se spremam, napravljeno i to, motiva ima, zelja je odavno tu, pisanje se vraca, pomalo na mala vrata. . . . . . . . .
Ljubav, mmm . . . jesen puna cvijeca

Tako mi ide ljeto, doduse od danas jesen . . . pocinje mi s ubodnom pilom, zasluzenom
Imam sutra stolarskih radova, a i onih tiskarskih

trenutak . . . . . . . .
djelic dana ili nova spoznaja
tjeraju me da nastavim gdje sam stao, a mislio sam da vise necu

neko zna kad kazem
HVALA


P.S.
izvinjavam se vojvodjanki za obecanje, nsam vise u Trogiu, dugo vremena.
Al znam da si uzivala u drugom gradu . . .
Iskupit cu se jednom prlikom