Tišinom se ljepše ispriča... zna to ona

Kad ubiješ dječaka u meni, ubio si cijeli svijet...


13.04.2021.

onako...

Vulkan i dalje pljucka, djeca ne idu u školu, vremenska razlika me još malo nervira kad mi pošalju poruku prije vremena, niko nikud do Nove godine, a poslije je već 2022. Nije sve isto, samo njega nema...

30.03.2021.

onako...

Počinjem zaboravljati. Ali ne Alzheimerovski, dementno, zaboravljam razumno ako se tako može nazvati stanje u kojem se nalazim. Ili stanje u koje idemo. Od 1. travnja prošle godine radim 50%, radio sam 124 dana. U jednoj godini. Često nisam znao kako da popunim vrijeme, ali i u trenucima "samoće" nisam se ponekad mogao ni sjetiti šta sam radio nekad vikendom, kako izgleda gužva na šanku ili buvljaku, kakav je miris iz bašte otvorenih restorana. Zaboravio sam kako može biti snažan zagrljaj, kako je topao dah na vratu. Ponekad pitam dite od papira šta sam radio vikendom? Ne sjeća se ni ona baš uvijek. Bude mi i žao što sam obrisao pisano. Negdje početkom ljeta 2006. sam napisao prvi post. Negdje početkom ljeta 2017. sam obrisao sve postove do tada. Možda sam se mogao sjetiti šta sam radio tih 11 godina. Neću da budem "Mr. Nobody", neka se roboti zabrinu, vratit će se sjećanja i mirisi... vratit će se

27.02.2021.

Selidba stres...

Ovaj vikend se preseljavam u drugi stan. Fakat je to preseljenje stresno. Iako mi je teži dio odlučit šta ću bacit u smeće, šta mi ne treba. Ja bi sve čuv'o da mogu. Ko hrčak. Sad idem opiturat stari stan. I danas mi se desilo nešto lijepo, jedan susret...

07.02.2021.

. . .

Gledam ovdje kategoriju "Novi blogovi". Počnem listati, možda se pojavio neko novi, neko zanimljiv koga bi trebalo čitati. I onda šok... Tek na 14. stranici te kategorije pojavio se blog, blogerica "NervniSlom", a prije nje milion ponuda kinestih shopova, online trgovina. Valjda će bit bolje nekada. Jbg, sve se mijenja... e pa ja neću!

03.02.2021.

onako...

Jedna draga blogerica mi je u poruci napisala: - “U suštini, činiš mi se kao neko kome sve jako brzo dosadi, baš kao i ja. Rijetko šta mi dugo uspijeva držati pažnju. Zasitim se svega.” Ima istine u tome da sve brzo dosadi, da se izgubi ta iskra. Razmišljao sam o tome dosta i mislim de je (bar kod mene) razlog što nam je ukinut društveni život. Nema ljudi oko nas i nemem kome to pokazati, podijeliti, nemam se s kim radovati time što napravim. Živim sam, korona je napravila svoje, udaljila ljude i nema više ni zajedničke kave s nekim. Izgubio se taj motiv kad nešto radim da podijelim s nekim. Volim kuhati, ali nisam kuhao dugo, napravim sebi nešto da nisam gladan, ali da pravim nešto lijepo i da se igram, nisam odavno. Nedostaje mi taj osjećaj pripreme i uživanja u kuhanju,, serviranja, pravljenja nekog deserta, priče uz vino o temi koja se nikako neće ukrstiti sa koronom, virusom, izolacijom i ostalim. Udaljilo nas sve. Niko više ne dolazi na večere... Ostaju samo poruke... Ili je to samo privremeni osjećaj dok ne prođe strah kod ljudi da se opet zaglimo bez predrasuda. Dajem sebi zadatak da svaki put kad nešto počnem, sjetit ću se te blogerice i natjerati sebe da ne odustanem brzo, šta god radio… A ti uzmi biciklo i napravi jedan krug po ćaršiji, čuo sam da je sunčano danas, znam da voliš. Mislim da ću danas pozvati neke prijatelje na večeru, možda me iznenade pa odluče doći… p.s. Dite od Papira je postalo glavni kuhar u jednom restoranu. Ponosan sam.

31.01.2021.

onako...

U doba kad daljina uradi svoje, korona udari "pečat" svemu i ne možemo zagrliti neke drage, kreativnost je jedini lijek... Na papiru, u slovu, kistom, u drvetu, u riječi, plesu, pokretu, u pjesmi i još mnogo čemu. To nam ostaje kao lijek da ne poludimo...

24.12.2020.

. . .

Vuče me januar, zimske noći i pucketanje vatre u sobi... Vuče me i sevdah i čaša vina da slušaju tišine... Vuče me nenapisano, neizrečeno jednom... Vuče me i prošlost da ostavim trag na papiru... Vuče me i Papirni da opet napiše... Možda i uspije, čudan je januar na sjeveru...

26.07.2020.

Ima li kraja...

Čitam jutros na jednom portalu: "Hiljade tona italijanskog smeća iz Covid bolnica nalaze se u Drvaru u BiH. Sumnjivi otpad uvezen je noću, u jeku pandemije, uz sve dozvole." Koliko je samo nuklearnog otpada ostavljeno u BiH 90-tih, sad jos dodajte i ovaj otpad... al nema veze, ima prostora u Bosni još, slijedeći ministri će opet uzet svoju pinku pomažući Europi da ostane čista i zelena... Ne mogu ništa promjeniti, al žao mi je, jbg.

20.07.2020.

Fenomeni...

Dva nerješiva fenomena kod kuće su mi, kako se slušalice tako mogu zapetljat, a ostavim ih mirno da stoje. Drugi je kako uvijek nestaju štipaljke, koliko god da kupim, neko ih odnese....

18.07.2020.

Jedna, meni, lijepa vijest...

Vratila se jedna draga blogerka, Pčelica Maja...


Stariji postovi

Tišinom se ljepše ispriča... zna to ona
<< 04/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930