beats by dre cheap

Kad joj vjetar postane frizer...

Većina muškaraca u životu ima jednu ženu koja je posebna, drugačija od drugih. Kao ikona. Gledaš i diviš se, ali ne diraš. I ne puštaš svakoga da je vidi, ljubomorno čuvaš taj trenutak uživanja u gledanju. Onaj trenutak kad ostanemo tihi i puni čistog. Ostanemo skriveni od sebe. Sa njom dolazi i strah da je ne izgubimo koji je protkan i u nekim mislima o intimi. Nema tih misli. Baš kao ikona, gledamo i divimo se, strah nas je Božije kazne pomisliti nešto, poželjeti na taj način. Uhvatimo sebe u tom „buljenju u sliku“, u osmjeh, kosu, oči... pa nas neka ruka neprimjetno odnese u svijet drugačijih emocija. Kao kad vidimo dugu posliije kiše, crvkut prve ptice sa buđenjem, i onaj mali zrak sunca po zidu sobe, kao pero napiše radost... Takvu ženu imam i ja. Ne znam po kojem ključu je Onaj gore nju doveo u moj život, ali se potrudio i da na nas sastavi na čudan način, i još čudnijem mjestu. Ali to je naša privatnost, gdje i kako. Nije ona žena s kojom ću ja završiti u vezi, nije ona žena ni s kojom ću jednom sedmično otići na kavu. Jednostavno, ona je samo mir, radost što me pustila da mogu biti prijatelj. Danas sam vidio to lice, negdje uz more. S licem sretne žene i pomalo u svađi s vremenom i vjetrom. Pa od njega traži samo trenutak da stane, da kamera još jednom pokaže svoju naklonost... Ali ne, vjetar je svoj i ničiji, ne sluša tuđe molbe i zahtjeve. Mada i vjeter ponekad popusti, napravi kompromis, ovaj put s kamerom. Pristao je da kamera uradi svoje, ako može toj ženi biti frizer za to poziranje... i bio je. I danas je neko odozgo napravio prekrasnu sliku, priznajem, Božiji kist crta najljepše slike. A ona, još uvijek se smije po rubu usana, zna da mi uživamo u toj „frizuri“. Posvećeno jednoj vojvođanki, jednoj D.

Tišinom se ljepše ispriča... zna to ona
http://papirni.blogger.ba
23/06/2019 21:13